Kastafske šetnice
U zadnje vrijeme bio sam nekoliko puta do Kastva i trčkarao ili vozio bicikl šetnicama
kroz šume Loze i Lužine i popeo se usput na Mačkov vrh ili vrh Stanić,
ali obzirom da sam krenuo dosta kasno uvijek me uhvatio mrak na stazi u
povratku prema Kastvu, a nekad i u spuštanju sa Mačkovog vrha, tako da
sam upoznao i "mračnu stranu" ove šume. Po danu se može sresti puno
šetača, trkača, i biciklista, a po mraku samo pokoju šumsku životinju.
Zadnji put sam bio na Beli pondejak, koji je padao na Dan neovisnosti, tako da je i taj dan bila velika gužva u Kastvu, kao i za Belu nedeju dan prije.
Jedva sam se probio biciklom kroz gužvu ulicama Kastva, ali i kroz
Crekvinu kroz koju će za oko mjesec dana protrčati učesnici još jedne "Zimske lige".
Do odmorišta pod Mačkovim vrhom sam brzo došao
Do vrha ima zanimljivih stijena, a na južnome vrhu i nekoliko prokopa kroz stijene.
Sa vrha se još mogao vidjeti na istoku Obruč, a na drugoj strani Ćićarija i Učka.
Na sjeveru viri Nanos u Sloveniji.
Na jednoj stijeni kroz mahovinu izvirilo je puno malih gljiva šljemovki.
Šetnice su markirane i već sam ih dobro upoznao tako da se nisam
uplašio vraćanja po mraku, makar mi je svjetlo na biciklu bilo slabo.
Najkraća staza se zove puž, zatim zec i najduža srna, a nekoliko srna
sam i vidio u šumi dok sam se vozio prema Mačkovom vrhu. Na vrhu se
nalazi i žig i upisna knjiga.
Stijene u mraku poprimaju zanimljive oblike.
Čudne kamene volte kod odmorišta.
Jedna puzavica sa crvenim bobama, liči mi na bljušt, ovila se oko stabla.
Vratio sam se u Kastav preko Brajana i Belića i malo se odmorio u još
uvijek velikoj gužvi i buci kod "Frane 'Merikana" i još negdje gdje sam
sreo poznate i zatim se polako odvezao, opet dijelom kroz šumu preko
Bezjaka i Marinića doma. Istrošio sam bateriju na fotoaparatu blicanjem
po šumi, tako da nisam uspio više slikati praznovanje mladog vina na
kastafskim ulicama.
Učkarski sajam
Učkarski sajam
Lijepo vrijeme izmamilo je oko 10.000 ljudi na
prijevoj Poklon pogledati 1. Učkarski sajam i uživati u prirodi što je
iznenadilo organizatore jer se nisu nadali tolikom broju ljudi, i mada
je organizacija bila odlična kolona vozila se jedva vukla već od
Veprinca, a i redovi za jelo i piće su bili dugački i rijetki su
kasniji posjetioci mogli dobiti bilo što za okrijepiti se. Možda se
mogla napraviti jednosmjerna regulacija prometa kao zimi za Platak, a i
pripremiti više autobusa. Za iduću godinu možda dođe i više ljudi i
kažu
(link) kako će se bolje pripremiti za toliku gužvu.
Rubinica
je već na svom blogu lijepo opisala ugođaj sajma na Učki, a meni nije
radio tada internet tako da sam tek sada stavio slike, a neke su nam
skoro iste.
Sa Poklona se još uvijek vidi Trsat i Rijeka
Makar je na nekim dijelovima ceste od Matulja ili Opatije do
Poklona uspon i 15 %, ovaj put su biciklisti bili brži od auta jer su
mogli preticati kolonu.
A dok su mnogi morali ostaviti svoje limene ljubimce i nekoliko km
ispod Poklona i doći pješice, biciklisti nisu imali problema ni za
parkiranje.
U kućici Info punkta mogu se dobiti prospekti i kupiti lijepi suveniri, kao i detaljna karta PP Učka.
Sjećate li se bakine kuhinje? Kotlić je već bio prazan i bukaleta ispijena, ali i sam domaći kruh bio je ukusan.
Nekad su se ovako zabavljali u ovom kraju, a ugođaju su pridonijeli i Tamara Obrovac i "Zora" iz Opatije.
Pažnju su mi privukle razne gljive i jedva sam se provukao kroz gužvu
Najveća atrakcija bili su boškarini, autohtoni istarski volovi od 1200 kg, Boškarin i Bakin.
Ne može se ni bez istarske koze, ovce pramenke i magarca.
Moglo se vidjeti i kako se izrađuje tradicionalna ćićarijska tamburica
cindra (naziv bloga, he) i mnoge proizvode koje su ljudi nekad sami
izrađivali, a i proizvod ovih pčela je možda bio u nekoj teglici na
ovom sajmu.
Zbilja se ogladni na Učki
Ovi psi Gorske službe spašavanja su obučeni za traženje unesrećenih i nestalih
Jedan jako stari stanovnik Učke
Nakon razgledavanja i popijene možda zadnje kave iz planinarskog doma (ostala je samo fundača) prošetao sam do Babinog
skloništa (karta). Sa dijela staze su lijepi pogledi na Kvarner, a na livadama i u šumi bilo je puno mrazovca, ciklama i drugog cvijeća.
Baš šteta što nisam planirao ovdje prenoćiti.
Unutrašnjost Babinog skloništa je samo jedna prostorija sa dva
kreveta i stolom i začudo još uvijek ju planinari i drugi posjetioci
ostavljaju urednom, makar je ključ "ispod otirača".
Morao sam nešto pronaći i za večeru
Na povratku me uhvatio mrak, ali srećom od ovog putokaza do Poklona ima samo kvarat ure.
Kad sam se vratio na Poklon bilo je još samo malo ljudi i izlagači
su se već pakirali , a vatrogasci su krenuli na zasluženi odmor i
okrijepu u motel. U organizaciji i osiguranju su svi dali velik udio.
