|
Hvala ti na ovome... čuješ kako plješćem... Ja uspijem fotkati samo ono kraj Kamova i niže...:)))
Mene je sram, jer u svojih 26 godina nisam nikad došla do kraja Rječine, odustala sam negdje na pola puta:) ajme...
@medeja7, hvaal i tebi na pljesku, a sad malo dalje uzvodno od Kamova, he.
@levant, to nije problem, sad možeš otići na onaj drugi krj puta. Inače, najljepši mi je dio od Trsata do Lukeža.
Ma divno sve! Priroda je najveći umjetnik i uvijek me iznenadi svojim prekrasnim stvaranjem... Nema kraja ljepoti!
Pozdrav veliki :}}
drago mi je da si tu... lijepo, lijepo... a kada nije... osjećam miris šume...Grlim...:)))
Dragi G, ma ja ne mogu tamo na blog.hr ostaviti ti komentar jer mislim da sam zaboravila lozinku i stalno mi javlja grešku, a voljela bih da znaš da te uvijek pročitam i uživam, ma guštam u svim divnim fotografijama i zahvaljujem ti na tragovima i što me se nekako u ovom ludom vremenu ipak sjetiš. I malo sam sada zabrinuta za tvoje zdravlje, nadam se da je sve u redu?
I molim te ako imaš profil na Facebooku ostavi mi link da mogu uživati u fotkicama i tamo...
Nadam se da ponekad zalutaš tu i da ćeš ovo pročitati .
Pozdrav veliki
:}
Škraping Ugljan
Škraping na Ugljanu
Ovogodišnja Treking liga počela je 7. ožujka prvi put utrkom na otoku Ugljanu popularnim "škrapingom" koji se do sada tri puta održavao na susjednom otoku Pašmanu. Većina trekera od oko 350, najviše do sada, došlo je već uvečer u petak i stvorila se velika gužva pred turističkom agencijom u mjesto Preko gdje su bile prijave za škraping. Vlasnici apartmana su imali priliku ugostiti puno ljudi van sezone i nakon prijava pokazali su nam put i odvezli trekere koji su bili bez prijevoza.
Zajedno sa blogerom otkucaj vjetra i njegovim prijateljem koji nas je dovezao smjestio sam se u ovom objektu, čiji vlasnici su slučajno i moji susjedi u Rijeci, a učesnici škrapinga su uskoro zauzeli sve sobe.
Gužva za prijeve se nastavila i u ujutro jer su neki došli trajektom malo prije predviđenog starta, a ni svi se nisu stigli prijaviti jučer, tako da je start pomaknut za skoro cijeli sat. Ugljanski Škraping bio je dosta dobro medijski popraćen i bilo je snimatelja iz HTV-a, National Geography, Zadarskog lista i drugih.
Obzirom na lošu kartu na kojoj je i prva kontrolna točka bila krivo ucrtana trekera se moglo vidjeti posvuda po otoku, a kad smo ju najzad pronašli opet smo morali čekati u redu kako bi perforirali kontrolni karton.
Putem sam primijetio narcise
Lutanje se za većinu nastavilo i do druge KT na vrhu Fratar, ali kad smo ugledali vrh brzo smo se probili kroz grmlje i suhozide do vrha, a nazad do ceste spustili smo se za 5 min, dok je jednoj grupi trebalo i sat vremena jer su se pogubili u teško prohodnom gustišu.
Nije izgledalo jednostavno za spustiti se do mora gdje se negdje nalazi i 3. KT.
Uspjeli smo pronaći jedva vidljivu strmu stazu i za 15 min bili smo na 3. kontroli.
Po škrapama uz more treba se pažljivo kretati ali ipak smo brzo napredovali do 4 KT.
Bilo je na mjestima i profesionalnih snimatelja, a slikali smo se i međusobno
Jedna trekerica je pala u more ali u blizini su u čamcu patrolirali gorski spasitelji i brzo su pružili pomoć
Na plaži od koje put vodi prema 5 KT, vrhu Sv. Mihovil malo smo se odmorili i kad nam je opskrbni čamac donio vodu krenuli smo uzbrdo strmom jedva vidljivom stazom. Na plaži u uvali skoro okomito ispod nas neki su odlučili odustati i čamac GSS-a ih je prevezao u Preko.
Ovdje sam morao nekima dati ruku kako bi se izvukli iz ovog uskog prolaza, ali do Sv. Mihovila više nije daleko.
 
 
Na Sv. Mihovilu je stara venecijanska tvrđava odakle su bili lijepi pogledi na sve strane. Vidio se cijeli Velebit sa vrhovima pod snijegom.
Pogled na Sv. Mihovil sa puta na susjedni vrh, 6. KT.
Sa vrha smo se vratili ponovo na cestu i požurili do KT 7 negdje u dolini koj usmo začudo brzo našli. Sad je samo trebalo doći između dva brda do suprotne obale otoka, sa koje smo i krenuli jutros. KT7 imala je naziv Polje, a zadnja KT8 Poljane i nalazila se na poluotoku kraj crkvice Sv. Petra. Požurio sam prema cilju u mjesto Preko i vidio dosta trekera kako dolaze iz toga pravca prema zadnjoj kontrolnoj točki, što znači da su napravili dulji put.
Najbrži je i ovaj put bio Bojan Jevševar ,a ovdje je njegovo viđenje trke.
Ni meni se nije svidjela večera ni muzika, ali uvijek vesele članice Medica teama i oporavljena Pustolofka su se dobro zabavljale.
Bio je lijepi doživljaj kretati se stazama kroz maslinike, škrape i teško prohodne dijelove otoka, još samo da je organizacija sportskog dijela utrke bila kao na drugim sličnim natjecanjima. Drugo jutro smo prošetali lagano do najvišeg i po meni najljepšeg otočkog vrha Šćah (286 m) i bilo bi dobro i njega dodati u ovaj škraping. Turistička karta otoka bila je puno bolja nego koju smo mi dobili, i tko je više surfao mogao se bolje snaći na trekingu.
ovo je bio pravi doživljaj... Thanks na fotkama...:)))
jeah moje selo
tuda sam stotine puta proša
al mislim da danas neke slike nisu u skladu s mojih 126 kg :(
jeah moje selo
tuda sam stotine puta proša
al mislim da danas neke slike nisu u skladu s mojih 126 kg :(
Fenomenalan post! Bravo, bravo, bravo! Čestitam svima na sudjelovanju, pa sada znamo i rodno mjesto našeg Babuna, ma baš si me razveselio. Čini se dosta opasna staza, jadna žena koja je pala u more... No malo se osvježila na brzinu. :}} I nema veze što nije bila dobra muzika, glavno da je društvo dobro, a onda se ostale sitnice zaborave.
Pozdrav veliki ostavljam i zahvaljujem na fotografijama, prekrasne su kao i uvijek.
|
|
