blokic

U nedjelju 17. travnja održan je po 15. put "Homo si teć", najveća ulična utrka u Hrvatskoj sa preko 10000 trkača i rekreativaca. I na 10. Riječki polumaraton se ove godine prijavilo najviše trkača do sada. U muškoj konkukrenciji je pobijedio Erkolo Ashenafi iz Etiopije a u ženskoj Ana Subotić iz Srbije. Ova utrka bila je u sklopu Cestovnog kupa Hrvatske i Ekipnog prvenstva Hrvatske u polumaratonu.
Ove godine nisam sudjelovao u polumaratonu nego samo u građanskoj utrci u dužini oko 3100 m. zajedno sa klupskim kolegama iz OK Torpedo.



Sa Korza prelazimo na Rivu.


Zatim preko Delte uz Rječinu


i uz Mrtvi kanal opet na Korzo odakle smo krenuli.


Nakon utrke odmor i okrjepa u obližnjem kafiću odakle smo pratili dolazak učesnika polumaratona u cilj.


Prvi je očekivano došao Erkolo Ashenafi iz Etiopije, koji je već sudjelovao na Riječkom polumaratonu.


Ovaj put najbrži hrvatski maratonac bio je Žilić koji je stigao peti na cilj.


Prepoznao sam dosta trkača koji su učestvovali u Zimskoj ligi u trčanju o kojom sam pisao u pretprošlom postu, gdje je u zadnjem kolu najbrži bio Žilić.


Ova maratonka se odjednom ogleda u izlogu i oglasnom ormariću planinarskog društva.


Razni stilovi trčanja i dresovi.




Sigurno je i ovaj psić poželio trčati.


Erkolo po običaju čeka proglašenje na manje prometnom mjestu.


Na "tumbićima" najbrže žene, razni stilovi trčanja i ulazak u cilj polumaratona.


Najbrža petorica na postolju.



 

Planinarsko društvo "Kamenjak" iz Rijeke i ove godine je organiziralo već 27. put planinarski skup pod nazivom "Memorijalni pohod planinara Hrvatske na Učku", posvećen povijesnoj odluci o pripojenju Istre, Rijeke, Zadra i otoka matici domovini.
U sklopu ovog pohoda održan je po 9. put i noćni uspon na Učku, u spomen prvog noćnog uspona kojeg je 1852. godine izveo Riječanin Avelino Čepulić. Vrijeme nije bilo naklonjeno učesnicima pohoda ali oko podneva se počelo razvedravati i povratak sa Učke bio je po ugodnom suncu uz buru.



Od planinarskog doma Poklon krenulo se prema vrhu Učke preko Plasa a vraćalo nešto dužim preko Sedla. Vidici su bili sve bolji i grad Rijeka se jasno vidio.


Oblaci su još na vrhovima Grobničkih i Vinodolskih "Alpa".


Kula na vrhu Učke.


Pogled na marinu u Ičićima gdje je puno toplije nego na vrhu Učke


i na suprotnu stranu gdje se vidi dio tunela Učka.


Dio Istre i otočje Brijuni.


U šumi puno mirisnih ciklama.


U toplom domu su nas dočekali sa raznim pićem i kolačima.




Poslije sam prošetao do ranča Bubač na Rečini i slapa potoka Banina.


Na livadama Rečine cvatu mrazovci


Nakon obilnih kiša očekivao sam dosta vode i preko potoka se nije moglo lako prijeći.


Nakon dužeg razdoblja skoro bez vode slap se ponovo vidi.










Dodatak:

Potok Banina ulijeva se u more prolazeći kroz mjesto Ika.